Zovem se Selim, radim u Ministarstvu pravde, oženjen sam i imam dva sina, djed sam, dobio sam unuka. U slobodno vrijeme volim igrati fudbala rekreativno, ribolovac sam inače, svako slobodno vrijeme provodim na vodi. Rođen sam 1971. godine, a u Sarajevu živim od 1983. godine. Moji muški satovi su mi jako dragi.
Trenutno imam tri sata. Seiko, Diesel i jedan Casio, koji nosim u ribolov, to je jako dobar sat jer je otporan na vodu. Ovo su sa baterijama mehanizmi, nisu na navijanje. Seiko je automatski, ali njega rijetko nosim u zadnje vrijeme.
Nekad sam više volio nositi, koristili su mi kao trend, recimo dio ukrasa ili imidža. Općenito su se nekada muški satovi nosili više nego danas. Sada više koristim mobitel i u njemu imam sve što mi treba. Jedino kada koristim sat je u izlascima kada neću nositi mobitel ili u ribolovu, gdje mi baš mobitel nikako ne treba, nego sat da gledam na vrijeme. Razlika u odnosu na ranije je ta da je nekada sat bio potreba i gledao sam da je točan, da se možeš osloniti na njega, da je pouzdan, siguran, a izgled je manje bio bitan, a danas je izgled bitniji. Danas se i gleda da je malo skuplji sat, gleda se na brend. Tako da su muški satovi definitivno promijenili svoju bit. Kada sam bio klinac bilo je bitno da je to što više rubisa, da je to vrijednost, još ako je vodootporan to je bila posebna priča. To se danas može usporediti sa mobitelom.
Ovi muški satovi koje imam koštaju nekih 300 Eura, 250 Eura i Casio 120 Eura. Casio je najjeftiniji, ali mi je najfunkcionalniji, najmanje mi ga je žao.
Sada da odem kupiti sat najbitnije za mene u ovim godinama je da je pozadina jako bitna kada su kazaljke, da je lijep na ruci, da veličina odgovara, da je točan, da je pouzdan i da je vodootporan. Te su mi funkcije bitne. Za njega ne bih izdvojio više od 200 Eura jer su to nekako muški satovi za nas srednju klasu.